Kroz dugogodišnji rad i kontakt sa ljudima, sve više srećem ljude koji idu na posao jer “moraju”, gdje im je jedina radost plata na kraju mjeseca i poluiscrpljeni čekaju godišnji odmor, ako ga i dobiju, opet pričaju o poslovnim problemima sa svojom porodicom. Da li je to zaista onda odmor?
Da li ste i vi jedan od njih?
Da li pjevušite dok se spremate za posao?
Da li odlazak na posao doživljavate kao pakao ili kao još jedan dan u kojem ćete biti radosni, ispunjeni i kreativni?
Da li kada stignete na posao, jedva čekate kraj radnog vremena?
Želim ovim tekstom da vam dokažem da je moguće uživati u poslu, čime god da se bavite.
Provest ću vas kroz moj primjer…
Kakvo mišljenje imate o taksistima, zapravo ne samo vi, već kako oni imaju mišljenje o samom sebi? Ljudi iz različitih motiva izaberu tu profesiju, ali ne znam da li sam jednog vozača taksija vidjela da je presrećan i da uživa u svom poslu. Pogotovo kada nema posla, tada se smanjuje dobit, a raste nervoza i briga. To zaista ne mora da bude tako. Ja sam lično taksi vozač već pune dvije godine i jako uživam u svom poslu…
Zaista se sa pjevušenjem spremam na posao, uvjek mi je čista, ispeglana bijela košulja sa kravatom. Auto i više nego uredno i mirišljavo.
Dajem zaista 100% sebe u tom poslu.
Zašto, kako, pitate se?
Zato što ne gledam stranku kroz dužinu relacije, kroz novac koji će da mi ostavi ili kroz bakšiš kojim će da me časti. Gledam i doživljavam mušteriju kao nekog ko ide negdje, nekog koga vozim na autobusku stanicu i kog će, gdje dođe obradovati njegova posjeta. Kao nekog ko nekome hodi, kome će svojim dolaskom uljepšati dan. Kao nekog ko ide u školu da se edukuje da uči da sutra bude uspješan. Kad starije gospođe sa pijace vozimo kući te će bake napraviti ručak pun ljubavi za svoju porodicu. Momak koji nosi cvijeće curi da je zaprosi. Zar nije lijep osjećaj biti dio svega toga?
Zar nije pravo uživanje voziti ljude ka svojim ciljevima, vrjednostima, potrebama… To nije puka vožnja, to je umjetnost…
Sada vas čujem kako me pitate : “Da, da, sve je to lijepo, a šta kada nemam posla i nemam novca da ponesem djetetu čokoladu, ženi novac za domaćinstvo? Kako da uživam i da se radujem?”
Tu ste u pravu i razumijem vas, međutim. Možete pisati, možete meditirati, odvojite vrijeme za sebe da udahnete svjež vazduh da u sebi ponavljate i doživite zahvalnost na svemu što imate. Djetetu ne treba uvjek čokolada, djetetu treba zdrav, nasmijan, radostan roditelj, koji će ga od srca zagrlit i povesti u park da se igraju. Ženi-mužu, niste samo neko ko stvara novac, niste mašina, niste bankomat. Zar nebi bilo lijepo donijeti joj-mu na običan papirić stih pjesme koje ste slušali kada ste se prvi put poljubili, napisati jednostavno “volim te”. Ima dosta toga što možete dati i pružiti, a da nije novac.
Otkriću vam tajnu. Ja sam cijelu zimu na primorju uživala u miru, bila zahvalna na svemu što imam i pisala… Pisala i sada imam zbirku poezije za dušu “Božija kraljica” i drugu koja još nije objavljena , koja trenutno ima 19 pjesama i zove se “Novi put”. To je ukupno (trenutno) 40 pjesama. Zar nije to obilje? Zar nisam stvorila nešto ljepse i važnije od novca?
Ovim tekstom sam vas htjela osvježiti i uputiti da zaista možete uživati u poslu. Naše je prirodno stanje rast, razvoj, kreativnost i sreća. Zašto brigom i problemima da potiskujemo sebe? Nađite radost u svakom danu, u svakom trenutku…
Kada promijenite pogled na posao i sam posao će se promijeniti!
Nije do posla, do vas je!
Uživajte i srećno.
Pokloniću vam jednu pjesmu iz moje zbirke “Božija kraljica”
DVA GALEBA
Prijatelju moj, kuda ovi ljudi jure?
Jure da pronađu mir vanka,
jer ga ne vide unutar sebe.
Kako ne vide ovaj dar, miris pokoj prirode?
Zato što ga ne primjećuju,
misle da se nalazi u što većim i
što boljim materijalnim stvarima.
Zašto su ovako tužni?
Zato što čekaju sreću “jednog dana”
a ne prepoznaju je “sada i ovdje”
Da li ti želiš biti i doći ovdje kao čovjek?
Ne! Ostaću galeb i budan živjeti
ovaj raj na zemlji svaki Božiji trenutak.
Zbirku “Božija kraljica” možete poručiti na e-mail: dr.mr.lix@gmail.com
tekst: Lidija Rajterić
NLP & ThetaHealing Practitioner & Poetry Writer
fotografije: Lidija Rajterić ; Pixabay